Daleki Grad

Opijen trenom nestat ces brzo, u nekom cudesnom viru !

28.11.2014.

"Kad si tužan, pogledaj kroz prozor. Vidjet ćeš, i sa drugih prozora gledaju."

....Nije sve u zivotu tako sjajno,ni kod koga. Najcesce ljudi misle da je njima najgore, kad im se desi neka tragedija, neko unistenje.To je zato jer im se to prvi put desava, i prvi put prolaze kroz taj period. Ne misle na to da su neki ljudi, tamo negdje u dalekom gradu, ali uglavnom pod ovim nebom, prozivjeli isto to, cak i vise puta.U tom trenutku pomislis da ti je cijeli svijet srusen i da niko ne zna kako se osjecas ! Ustani covjece !! Digni se iz postelje tuge, otkrij svoje tijelo sivim prekrivacem tvog osjecanja ! Pogledaj malo oko sebe, vidjet ces da nisi jedini koji se osjeca slomljeno. Shvatit ces da ima ljudi koji prozivljavaju i gore stvari od tebe, da uvijek ima gore od goreg. Razumijem ja da se ljudi u tom trenutku osjecaju bespomocno, ali treba da nauce da kroz zivot idu snazni i da se suprotstave svim losim stvarima koje ih okruzuju. Treba dosta snage, truda i napora prvo za prihvatanje stvari onakvih kakve su, pa tek onda za rjesavanje istih. Toliko nas obuzme neka zbunjenost da sami ne zelimo da izadjemo iz tog osjecaja. Tuzni smo i mislimo da nemam nikog i nista. Tuzni smo zbog ljubavi ,porodice, prijatelja, nepravde, svega pomalo. Tuzni smo zbog banalnih stvari, a ne shvatamo da ima ljudi koji se bore za svoj zivot, koji zive u saznanju da mozda sutra nece imati sta da jedu, ljudi koji bi dali i posljednji komad odjece za parce hljeba, ljudi koji su ostali bez domova u samo jednom trenutku. Realno, njihova tuga je mnogo veca, ali slabo ko da obrati paznju na njih, da ih bar pita kako im je, kako se osjecaju. Skoro niko ! Uvijek se osvrcemo na ljude koji su tuzni jer im je nestalo kredita na telefonu, zbog toga sto nemamo osobu koju volimo, zbog prijatelja koji nije bio tu kad smo bili povrijedjeni.. Takvi ljudi lako prebrode svoju tugu, napune telefon, nadju novu ljubav, nove prijatelje, i opet zive isti zivot kao i ranije. Ali, tada u tom trenutku njihova tuga je najveca. -Kad si tuzan, pogledaj kroz prozor.Vidjet ces da i sa drugih prozora gledaju, samo sa druge strane su ljudi koji imaju vece brige od nas. Uvijek ima gore od goreg !!

19.11.2014.

''Droga zvana ljubav''

-Zavisnost je odlika svake veze, koja se zasniva na osjecanjima. Sve pocinje kada vam predmet vaseg ''obozavanja'' udijeli tu opojnu dozu necega sto nikada ne biste priznali da zelite. Emotivnu injekciju, strasnu ljubav i neizmjernu ushicenost. Ubrzo pocinjete da zudite za tom silnom paznjom, kao sa opsesivnom gladju svakog narkomana. Kada djelovanje ljubavne droge prodje, brzo postajete bolesni, prazni. Da ne pricam o ravnodusnosti ''dilera'' koji vas je prije svega navukao na nju, a sada vas odbija dalje ''hraniti'' istom tom dozom, iako vi znate da je negdje sakrio zato sto vam je do tad' davao besplatno. U medjuvremenu, predmet vaseg ''obozavanja'' vas pocinje prezirat . Pocinje da vas posmatra osobom koju nikada do tada nije sreo, iako vas je nekad ludo volio. Ali njega ne mozete kriviti. Pretvorili ste se u ''nesto'' sto ni sami vise ne mozete prepoznati. I tako.. Zapali ste u fazu. Posljednju fazu zaljubljivanja gdje nemilosrdno povredjujete sami sebe. Cinjenica da sada mogu da pisem o ovome je dokaz da vrijeme lijeci sve, upravo zbog toga sto to nisam dobro prihvatila kada mi se to sve dogadjalo !

16.11.2014.

''Vrijeme ce pokazati svoje ! ''

-O cemu sad da pisem kad sam potrosila rijeci, kad je nestalo inspiracije ! Nesto me tjera na ovo. Stanje u kakvom sam sada, kako se sad osjecam. Polako sam odustajala od pisanja jer sam prestajala da se osjecam izgubljeno, zatvoreno, tuzno i depresivno. Mislila sam da ljudi koji postanu zadovoljni svojim zivotom da nemaju inspiraciju za stvarima koje su ranije voljeli radit. Ali, evo me opet tu. Na istom mjestu, sa istom namjerom. Da pisem. Odmah se moze skontati zbog cega pisem. Osjecam se prazno a u isto vrijeme pretrpano. Glava puna nekih cudnih stvari, nekog drugacijeg, nekog trazenog. Misli me obuzimaju, ne mogu da kontrolisem ovaj osjecaj. Sve me nesto pritiska, jace je od mene. Zelim to izbacit iz sebe, zelim da ne budem zbunjena u ovolikim kolicinama. Ne mogu nikome ispricati jer ne mogu da skontam odakle da pocnem, jer ne mogu da skontam stvari sama sa sobom. Najcesce od svega se pojavljuje ta jedna rijec koja neprestano odzvanja u usima, koja ne da mira. SMRT ! Dosta o tome razmisljam, dosta razmisljam o tome kakva moze bit, kakva je, ali ne da mi se da odgonetnem. Smrt je nepredvidiva, ne mozes je upoznati jer se stalno mijenja.Prikazuje se na drugacije nacine,ali ima svoj raspored. Razmisljam i o njemu ali na cudan nacin jer ne znam sta mi je, ko mi je, kako ga dozivljavam, za koga ga smatram. I to je cudno jer ja ga jedva znam. Ali razmisljam i svaki put se presijecem pitanje'' Zasto ? '' Mislim ako cu vec mislit na nekog zasto to ne bi bile lijepe zaljubljene misli, nego naprotiv neobicne i daleko od zaljubljenosti ali opet tu je to. Pokusavam da se saberem, da slagalicu svog zivota sklopim kako treba i da svaki dio stavim na pravo mjesto. Razmisljam o nekolicini promjena koje sam ostvarila, o jos nekim promjenama kojima ne znam reakcije. Upoznajem se i sa njima. Ne znam kako ce ljudi reagovat na sadasnju li buducu JA ! Kako ce me dozivljavati jer i samoj sebi sam nekako cudna. Nadam se da cu uspjeti u tome, jer vec sad kad pisem o tome dosta sam ispunjenija , dosta se osjecam slobodnijom i nekako smirenijom. Znala sam da cu se uvijek ovako osjecati smirenijom jer pisanje o svom stanju je dobro. Slusa te i ''upija'' sve tvoje rijeci a ne postavlja nikakva dodatna pitanja da te jos vise zbuni. Sa druge strane ne bih voljela ni da odgonetnem sve te stvari jer kako kazu ''Ono sto ne znas ne moze te ni povrijedit ! '' Neka vrijeme pokaze svoje, znam da je to dobra odluka ! Vrijeme nam uvijek prikaze stvari onakve kakve zaista jesu !!

15.11.2014.

''Ogledalce, ogledalce prijatelju moj ! ''

-Covjek se nekad zna i previse opustiti i ne obraca paznju na posledice toga.Danas ne mozes ni u sta biti siguran osim u samog sebe, a ponekad ne mozes ni to. Znam za jednu osobu koja se skoro previse opustila. Bila je sigurna u nesto sto nije trebala. Pricala mi je o tome satima, a ja sam je pazljivo slusala. Kaze mi da joj se svidio neki momak, bila je sigurna i u to da je i ona njemu. Pricala mi je o njihovom odnosu, o njihovom dopisivanju, pricanju. Bila mi je zanimljiva. Tako srecna pricajuci o njemu, tako blistajuca i sva ushicena zbog toga. Covjece kako je bilo divno slusati, slusati njene poruke s njim, njjihov nacin zezanja.Jednostavno sve njihovo. Ali, odjednom se to izgubilo u prici, i mogla se vidjet samo neka tuga, nesto kao izgubljenost. Bol u govoru i oci pune suza. Imala sam potrebu da je pitam zasto ta promjena ? Uzdahnula je i nastavila pricati. -''A znao me zagrlit kao niko drugi, znala sam se osjecati toliko lijepo u njegovom zagrljaju a u isto vrijeme i toliko sicusno i nemocno. Znala sam satima misliti o njemu i nasoj prici. Satima citati nase poruke po milion puta, toliko puta da sam svaku naucila napamet. Svaki dan proveden bez njegovih poruka, poziva,svaki dan bez naseg dopisivanja za mene nije bio dan. Osjecala sam se tako svoja kad sam provodila vrijeme s njim, iako se nismo puno vidjali meni je i to bilo dovoljno. Jednom smo proveli tri sata skupa, i ta tri sata meni su prosla kao tri minute. Moj svijet s njim se poceo mijenjati, postajala sam druga osoba neprimjetno. Ustvari postajala sam takva zbog njega. Mozda nije shvatio koliko mi se svidjao i koliko sam bila unutar toga s njim.Mozda ko zna...'' rekla mi je ! -''A sta se desilo'' upitala sam je ? -''Ne znam. Odjednom se sve promijenilo. Odjednom se udaljio, i mnogo su me bolile njegove rijeci kako vise nista nije bitno, kako sve prodje. Mnogo sam se razocarala u sve citajuci te rijeci. Za njega nikad izgleda nisam bila ono sto mu treba, Bila sam sigurna u to, da smo jedno, ali izgleda da smo bili jedno samo za mene. Ne znam vise kako da se izrazim ali jednostavno boli.'' Zasutila je jedno vrijeme i lagano su joj suze krenule niz obraze.Tako nesto je i mene dobolilo. Uzdahnula je jos jednom, rekla mi je kroz suze: '' Mnogo mi to sve nedostaje i tesko cu se naviknut bez njega, ali moram i hocu ! '' Obrisala je suze, zatvorila ogledalo na ormaru, ustala i krenula dalje ! Nikada nemoj biti siguran u nesto osim u sebe, i ne zanosi se previse jer nikad ne znas hoce li ti to trajat ili nece ! Niko osim Boga to ne zna !!!


Daleki Grad

Samo kad bi htjelaaa tiiii

Zboog tebe, bez potrebe, ti i ja smo vec odavno presli na ''Vi'' !

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
1189

Powered by Blogger.ba